Smatram da je prvo nephodno izvršiti reviziju imenovanja svih sudija i tužilaca i razmotriti, kako pitanje stručnosti, tako i pitanje nezavisnosti svakog od njih. Uticaji, kako političara, tako i stranih diplomata moraju biti eliminisani, a to je moguće samo izborom osoba od integriteta, koje se rukovode isključivo Ustavom i zakonom, kaže u razgovoru za Slobodnu Bosnu ugledna bh. advokatica Tatjana Savić.
Sa uvaženom advokaticom Savić razgovarali smo o svježe potvrđenoj presudi u aferi “Respiratori”, brojnim problemima u pravosuđu koje često ističe u svojim javnim istupima, pozitivnoj i negativnoj ulozi medija u praćenju sudskih procesa, suđenju predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku te o aktuelnom Zakonu o sudovima o kojem pregovaraju vladajuće stranke.
Razgovarao: Samir BEGOVIĆ
Vrlo ste rezignirano reagovali na presudu u predmetu “Respiratori”. Dozvolite mi da kažem da je u Vašoj reakciji i nekoliko, da tako kažem, apokaliptičnih ocjena. Čak ste i građane upozorili na potencijalnu opasnost. Zašto ste tako reagovali?
Moja reakcija je bila reakcija legaliste koji od sudova očekuje da primjenjuje pravna načela, a koja, po mom mišljenju, u ovom slučaju nisu ispoštovana. To je ujedno strah za buduće standarde koji se kose sa svim što ja smatram da znam o pravu i zakonitosti sudske odluke. Nakon analize prvostepene presude, žalbi i drugostepene presude, moje mišljenje je da je prvostepena presuda morala biti ukinuta da bi se u ponovljenom postupku pravilno primijenilo pravo. Svjedoci smo svakodnevnog urušavanja vladavine prava sa opštim utiskom da je stanje sve gore, a povjerenje u pravosuđe sve manje. Smatram da potvrđivanje prvostepene presude u predmetu “Respiratori” tome dodatno doprinosi. Opasnost na koju upozoravam je u tome što se sada radi o pravosnažnoj presudi koja je postala sudska praksa na koju će se potencijalno u budućnosti sudovi pozivati, a po mom mišljenju, ta presuda je donesena uz brojne bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
Smatram da je dužnost stručne javnosti da digne svoj glas protiv odluka kojima se krše osnovna načela krivičnog postupka i želim da vjerujem da će se uskoro organizovati stručna savjetovanja i okrugli stolovi na kojima će pravni teoretičari i praktičari zauzeti svoje stavove u vezi sa standardima odlučivanja primijenjenim u ovoj odluci.
Da li se vaše zamjerke odnose samo na presudu ili na suđenje u cjelini?
Ja nisam sjedila u sudnici da bih mogla da dajem ocjenu suđenja u cjelini, ali je jedno očigledno, a to je da se u ovom predmetu primarno sudilo u javnosti na osnovu medijskih napisa. Čitajući izvještaje u medijima, sticao se utisak da u sudnici nije bilo ni optuženih, niti branilaca, jer mediji nisu izvještavali o njihovim argumentima. Medijska kampanja se prvenstveno zasnivala na tome da su optuženi “uzeli” deset miliona, a zatim i na tome da su respiratori “ubijali” ljude. Na osnovu takvih izvještavanja, svaki prosječan građanin bi osudio optužene. Međutim, sud je utvrdio da optuženi, niti su se udruživali, niti su primali ili davali mito ili prali novac. Osuđeni su za zloupotrebu položaja, i to na vrlo čudan način. Optužba se zasnivala na tome da su položaj zloupotrijebili da bi došli do novca. U konačnici, osuđeni su da su zloupotrijebili položaj da bi privredno društvo “Srebrena malina” dobilo proviziju od oko 300.000,00 KM u ovom poslu. Ovakav zaključak je krajnje nelogičan, jer uopšte nije jasan interes Novalića i Solaka u svemu tome, a interes Hodžića da ostvari oko 3% provizije predstavlja minimalni interes svakog privrednog društva.
Ono što je bitno, a što građanima nikada nije objašnjeno jeste pitanje navodnog kvaliteta respiratora. Medicinske ustanove su vršile trebovanja i Institut za javno zdravstvo je trebovao 300 respiratora, bez ikakve specifikacije karakteristika tih respiratora. Isporučeno je 100 respiratora, a način na koji će se ti respiratori koristiti je u domenu medicinske struke i onih koji ih primjenjuju. Dakle, traženi su respiratori, isporučeni su respiratori. Čak i da se radi o neodgovarajućem kvalitetu, to je domen građanskog prava, a ne krivičnog.
“SUDSKI POSTUPCI NE BI TREBALI SLUŽITI MEDIJIMA ZA POVEĆANJE ČITANOSTI”
Koji su još pravni instrumenti ostali na raspolaganju osuđenicima ukoliko smatraju da im je nanesena nepravda?
Imajući u vidu da se radi o pravosnažnoj presudi, oni će uskoro dobiti uputni akt da se jave na izdržavanje kazne zatvora, a u međuvremenu mogu uputiti apelaciju Ustavnom sudu BiH koja ne odlaže izvršenje kazne. Imajući u vidu način na koji trenutno funkcioniše Ustavni sud BiH, nije za očekivati da odluka bude ubrzo donesena, osim ako se ne usvoji privremena mjera, što je, takođe, rijetkost u praksi Ustavnog suda, ali nije nemoguće. U slučaju odbijanja apelacije, imaju pravo da podnesu predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, ali će eventualna odluka toj predstavci biti donesena nakon što kazne budu uveliko izdržane. Dodatni problem je u tome što skoro sve predstavke upućene iz Bosne i Hercegovine bivaju u trijaži odbačene, a što je posebno pitanje za sudiju Evropskog suda iz BiH, jer, sudeći po statistici i broju odbačenih predstavki, Bosna i Hercegovina ima veći stepen vladavine prava od većine evropskih zemalja, što je jasno i svakom laiku da nije tačno.
Negdje se kroz vašu reakciju provlači i kritika na naš račun, na račun medija. Smatrate li da i mediji imaju nečasnu ulogu u svim problemima koje okružuju pravosuđe?
Smatram da u medijima nedostaje nezavisnosti i objektivnosti kao i u pravosuđu. Ako samo pročitate izvještaje sa suđenja objavljene u dva različita medija, imaćete utisak da su ta dva novinara sjedila na različitim suđenjima. Sudski postupci ne bi trebalo da služe medijima za povećanje čitanosti, nego zarad objektivnog informisanja javnosti, tako da naslovi koji počinju sa “šokantno” nikada ne bi trebalo da se nađu u izvještajima sa suđenja. Jasno je da i brojnim medijima upravljaju određene političke struje, pa u slučajevima kada se sudi politički eksponiranim ličnostima, mediji služe za političke obračune.
“IZVRŠITI REVIZIJU IMENOVANJA SVIH SUDIJA I TUŽILACA”
Prije više od četiri godine objavljen je čuveni Pribeov izvještaj o stanju bh. pravosuđa. Vi ste jučer napisali da je “pravosuđe mrtvo”. Prema tome, četiri godine smo bacili u vjetar. Da imate tu moć, na čemu bi ste Vi prevashodno poradili kako bi se stanje u pravosuđu popravilo?
Smatram da je prvo neophodno izvršiti reviziju imenovanja svih sudija i tužilaca i razmotriti, kako pitanje stručnosti, tako i pitanje nezavisnosti svakog od njih. Uticaji, kako političara, tako i stranih diplomata moraju biti eliminisani, a to je moguće samo izborom osoba od integriteta, koje se rukovode isključivo Ustavom i zakonom. Takođe, neophodno je uvesti specijalizacije sudija i tužilaca za određene oblasti prava, što trenutno nije slučaj, pa većina sudija započinju karijere na ostavinskim ili izvršnim referatima, pa zatim parničnim, da bi tek na kraju bivali upućeni u krivična odjeljenja, često bez bilo kakvog iskustva iz krivičnopravne oblasti.
Smatrate li da je potrebno uvođenje odgovornosti u bh. pravosuđu tako da tužioci ili sudije odgovaraju i budu sankcionisani za propuste u svom radu, bilo krivično ili u vidu udaljavanja iz službe? Imamo li takvih primjera u drugim državama?
Nažalost, jednom imenovan sudija ili tužilac nikada ne može biti razriješen zbog neznanja. Postoje drugi osnovi za disciplinske postupke, ali neznanje nije jedan od njih, tako da ako svjesnim ili nesvjesnim propustom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta bude imenovan sudija ili tužilac koji ne posjeduje dovoljno znanja ili sposobnosti, ne postoje mehanizmi za razrješenje. Primjera u drugim državama ima raznih, ali je neophodno pronaći mehanizam koji odgovara našem pravnom sistemu, a ovaj koji sada imamo samo vodi daljem urušavanju pravosuđa.
“JASNO DEFINISATI NADLEŽNOSTI SUDA BiH”
U komentaru u nedjelju ste naveli sljedeće: “Ima ova država i poštenih tužilaca i poštenih sudija, ali nema onih koji imaju hrabrosti da dignu svoj glas protiv pritisaka…”. Zašto sudije popuštaju pod pritiskom, šta bi im se inače desilo… Zar nisu zaštićeni?
Sve se vraća na to kako je ko izabran i da li ima razloga da se zbog nečega boji. Oni koji su izabrani uz određene veze i lobiranja, uvijek će biti dužni onima koji su u njihovo ime lobirali. S druge strane, imate primjer sudije Branka Perića koji je javno kritikovao stanje u pravosuđu, pa je zbog toga bio izložen disciplinskim postupcima i svojevrsnom linču pojedinih medija. Niko ne želi da rizikuje vođenje disciplinskog postupka, tako da svi redom biraju da ćute ili da krišom pruže podršku onima koji govore javno, kao što je i slučaj sa tim mojim statusom na društvenim mrežama.
Trenutno se pred Sudom BiH vodi proces protiv predsjednika RS-a Milorada Dodika. Optužen je za nepoštivanje odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta pored mnogobrojnih drugih prijava od napada na suverenitet države i ustavni poredak BiH do negiranja genocida. Kako komentarišete ovaj proces i samu tu činjenicu da se pored svih ostalih prijava sudi upravo za nepoštivanje odluke visokog predstavnika?
Ja smatram da svi građani i političari ove zemlje treba da se udruže da bi vratili suverenitet Bosne i Hercegovine građanima ove države i da ne bi trebalo da nam bilo ko nameće zakone, nego da se zakoni donose u skladu sa standardima Evropske unije i vladavine prava od strane zakonodavnih tijela ove države. Ne mogu da procjenjujem zbog čega se Tužilaštvo BiH odlučilo za ovu optužnicu protiv g. Dodika, ali ne i za druge, ali mi i ovo liči na optužnicu podignutu pod pritiskom. Čudno je što u tom postupku, koji je sa pravne i činjenične tačke prilično jednostavan, Tužilaštvo BiH šalje četiri tužioca u sudnicu. Još čudnije je da četiri tužioca izjave da nisu spremni za uvodnu riječ (barem su tako mediji izvijestili). S obzirom na to da se radi o predmetu koji je u toku, ne bih dalje da isti komentarišem.
Vlasti u našoj zemlji trenutno vode pregovore o Zakonu o sudovima. Šta je po vama dobro, a šta loše u prijedlogu koji smo imali priliku vidjeti?
Ja sam učestvovala u brojnim radnim grupama gdje je raspravljano pitanje Zakona o sudovima BiH i svjedok sam tome da se mi pripremimo za jedan nacrt, a dok dođemo na sastanak, već je drugi nacrt u opticaju, tako da su sve naše pripreme i argumenti u međuvremenu postali izlišni. U tom smislu, sve dok se ne usvoji nacrt koji će biti upućen u parlamentarnu proceduru, izlišno je komentarisati ove “ideje”, a ne nacrte. U svakom slučaju, neophodno je da pravna norma bude jasna i da se jasno definiše šta su nadležnosti Suda BiH, a ne da se to ostavlja na procjenu bilo kome. Bitno je istaći da Tužilaštvo BiH svoju nadležnost crpi iz nadležnosti Suda BiH, a u praksi se do sada dešavalo da Tužilaštvo BiH samovoljno preuzima predmete koji su u nadležnosti entitetskih tužilaštava i na taj način zasniva nadležnost Suda BiH, koji se uopšte ne pita. Odluka o nadležnosti mora biti odluka Suda BiH, a ne Tužilaštva BiH.
