“A još bitnije, i pitanje je svih pitanja: odakle Narodu i pravdi novac za onolike plakate, za reklamni materijal, za onako uređene stranačke kancelarije po BiH, za stranačke skupove i ozvučenje, scenografiju, odakle novac za onolike aktivnosti Dobro.ba koja je, ispostavilo se, preko noći postala rasadnik kadrova NiP-a. Kako da je NiP imao više novca od stranaka koje su osnovane prije 20 – 30 godina?”

Umjesto za državne poslove i interese, Konaković je iskoristio DKP za pokušaj neutralizacije navoda EUROPOL-a. Da stvar bude još nevjerovatnija i opasnija, ambasador je trošio državne resurse, za koje novac daju naši građani, da bi pokušao odbraniti Konakovićeve postupke iz doba dok nije bio državni ministar, poručio je Haris Silajdžić, zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, povodom afere povezanosti zvaničnika NiP-a sa narkokartelom Tito i Dino u kojoj se spominje i prvi čovjek te stranke Elmedin Konaković.

Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cjelosti:

Iako je u Bosni i Hercegovini devalviran poziv, odnosno bavljenje politikom, to bi trebalo biti, a zaista nerijetko i jeste pošten i domoljubiv posao, uloga. Donositi odluke, upravljati novcem i resursima naroda, a posebno brinuti o časti svoje lokalne zajednice, a kamoli cijele domovine, jeste čast i odgovornost.

Naime, upravo ovo, gdje se u međudržavnim odnosima borite za boje svoje domovine, jedna je od najtežih političkih vještina. Zbog toga je (pre)bitno na takve pozicije birati i imenovati najozbiljnije, najpoštenije i najobrazovanije.

 

Zamislite situaciju, pa i da hoćemo vjerovati da se odigrala, u kojoj vas grupa građana našeg porijekla poziva u goste u drugu državu. Ali, ne u njihove domove, u svoju avliju, u sjedišta njihovih udruženja, u centre kulture. Zamislite da vas građani zovu u institucije druge države. Tu, zaista, nešto nije normalno. Ako bi neko i povjerovao u taj scenarij, neminovno je pitanje kakvi to amateri mogu imati bilo kakvu društvenu poziciju, posebno da budu šefovi diplomatije jedne države.

A onda još nevjerovatniji sloj banalnosti. Zovu vas, kao predstavnika stranke i vaše porodice, pa da idete po institucijama neke druge države. Upravo ovdje moramo prestati vjerovati u ovakve izlike, jer su nevjerovatne i neodržive. Ove laži očito prikrivaju zakulisne – vjerovatno i kriminalne scheme, koje nam je EUROPOL predočio, a nizozemski i domaći mediji prenijeli.

Šta tek reći o privatizaciji diplomatsko-konzularne mreže naše države?! Bosanskohercegovački ambasador u Nizozemskoj dobio je nalog Elmedina Konakovića da radi u korist njegovog privatnog problema, a to jeste navod o susretu sa članovima jednog od najozloglašenijih narko-kartela u svijetu. Umjesto za državne poslove i interese, Konaković je iskoristio DKP za pokušaj neutralizacije navoda EUROPOL-a. Da stvar bude još nevjerovatnija i opasnija, ambasador je trošio državne resurse, za koje novac daju naši građani, da bi pokušao odbraniti Konakovićeve postupke iz doba dok nije bio državni ministar. Eh, ovo su vrhunski primjeri korupcije i zloupotrebe položaja. Podjednako su krivi i Konaković i ambasador.

I još nešto. Konaković nam je pažnju htio skrenuti na plaćanje karti. Nije upitno ko je plaćao karte, možda je to uradila porodično-nipovska delegacija. Bitno je s kim se sastajalo. A još bitnije, i pitanje je svih pitanja: odakle Narodu i pravdi novac za onolike plakate, za reklamni materijal, za onako uređene stranačke kancelarije po BiH, za stranačke skupove i ozvučenje, scenografiju, odakle novac za onolike aktivnosti Dobro.ba koja je, ispostavilo se, preko noći postala rasadnik kadrova NiP-a. Kako da je NiP imao više novca od stranaka koje su osnovane prije 20 – 30 godina?