Piše: Samir Begović
“Ukoliko ta Boška Ćavar izda i omogući da HDZ kandidat postane gradonačelnik Mostara, NS će imati ozbiljan problem sa kredibilitetom, što za posljedicu, samo po meni naravno, može i treba dobaciti do ostavki u vrhu stranke.”
Ovo je u januaru 2021. godine, tada još samo “utjecajni tviteraš”, napisao Dragan Mioković. U međuvremenu, Boška Ćavar je “izdala”. Mario Kordić iz HDZ-a je postao gradonačelnik Mostara upravo zahvaljujući nevažećem glasu Boške Ćavar (i njene kolegice i prijateljice Irme Baralije).
ISKORAK KARIJERE U POGREŠNOM PRAVCU
No, iako je to napisao, tviteraš Dragan Mioković nije nastavio dovoditi u pitanje kredibilitet Naše stranke niti je zahtijevao ostavke u vrhu Naše stranke. U tišini svoga doma pripremao se za iskorak karijere. On je već naredne godine, od “utjecajnog tviteraša”, postao utjecajni član Naše stranke.
Kao takav, izašao je i na parlamentarne izbore 2022. godine i kao kandidat za Parlament Federacije BiH osvojio 3.602 glasa, što je bio treći najbolji razultat od svih kandidata Naše stranke. Da nije javno istupao kao u navedenom slučaju kada se debatiralo o glasanju Boške Ćavar u Mostaru, prezentirajući principijelnost i ideološku dosljednost, možda ne bi dobio ni toliko glasova i ne bi postao federalni parlamentarac.
Ovih dana na društvenim mrežama kruži jedan isječak televizijskog gostovanja Miokovića gdje on izričito tvrdi da neće kao član Komisije za izbor i imenovanje glasati da samo ime HDZ-ovog Marina Vukoje bude upućeno pred zastupnike Predstavničkog doma Parlamenta FBiH na izglasavanje već cijela lista. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, kada je došlo vrijeme da održi riječ, Mioković je uradio nešto sasvim suprotno. Glasao je onako kako je HDZ želio i tražio od njega.
Dragan Miokovic i stav Njihove Stranke 🤡😮💨 pic.twitter.com/NxXjW2M3Zr
— Haris Silajdzic (@MrSilajdzic) May 25, 2024
BOŠKA, OPROSTI
Boška Ćavar je prije izbora “slavu” stekla boreći se putem društvenih mreža, ali i na druge načine, protiv nelegalne gradnje i za poštovanje prostornih regulativa u Gradu Mostaru. Bila je dosljedna, uporna i hrabra i izborila se za svoje mjesto gradske vijećnice bez potenciranja nacionalističkih tema što je izuzetno teško u sredini vječito opterećenoj nacionalnim podjelama. Zato je njeno priklanjanje HDZ-u u konačnici mnogima teško palo – osjećali su se izdanim.
No, ono što u velikoj mjeri čini poštenijim političko ponašanje Boške Ćavar jeste što ona nije, barem koliko je poznato, ni na koji način “naplatila” svoje glasanje prilikom izbora HDZ-ovca za prvog čovjeka Mostara.
Sa druge strane, Mioković će kao protuuslugu za podršku Vukoji dobiti podršku od HDZ-a za poziciju predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. To će biti vrhunac njegove relativno zakašnjele političke karijere.
Mnogo važnija činjenica od spomenute i koja čini krucijalnu razliku između ponašanja Boške Čavar i Dragana Miokovića jeste dalekosežnost odluka. Čavar, kojoj je Mioković predvidio “izdaju”, omogućila je izbor tek jednog o stotinu načelnika i gradonačelnika u BiH na mandatni period od četiri godine. Već ove godine, 2024. “izdaja” Ćavar bi mogla biti anulirana drugačijim izbornim rezultatima u Mostaru. Ako je radio dobro, dobit će ponovo povjerenje, i on i njegova stranka. Ako nije, Na njegovu poziciju doći će neko drugi.
Sa druge strane, Miokovićevom podrškom, Marin Vukoja će postati sudija Ustavnog suda BiH na period od 20 godina, dakle do kraja radnog vijeka. Sve buduće apelacije koje budu dolazile na Ustavni sud, a biće ih jako puno, jer udari na ustavnopravni poredak države BiH se intenziviraju iz dana u dan, prolazit će kroz ruke čovjeka koji nema nikakvo sudsko iskustvo, ali ima ogromnu, nezadrživu podršku jednog od onih koji potkopava temelje te iste države – Dragana Čovića.
Ukoliko taj Dragan Mioković izda i omogući da HDZ kandidat postane sudija Ustavnog suda BiH, NS će imati ozbiljan problem sa kredibilitetom, što za posljedicu, samo po meni naravno, može i treba dobaciti do ostavki u vrhu stranke. Ali, njega to, izgleda, više nije briga.
