Nije bitno da li ste rođeni u Beču ili trenutno živite i radite u Roterdamu, ako ste državljani Srbije, a pripadate kategoriji muškaraca koji će biti vojni obveznici, poziv za obavezno služenje vojnog roka biće vam – uručen.

Određeni izuzeci za dijasporu kojom se može izbjeći obavezno služenje vojske u Srbiji, ipak, postoje.

Obavezni vojni rok, koji je suspendovan 2011. godine, kako je najavljeno, od sljedećeg septembra se vraća u Srbiju, a prva generacija regruta, rođeni 2006. godine, najprije će biti ti mladići koji ove godine postaju punoljetni, a sljedeće će biti 19-godišnjaci i u godinama u kojima se ranije i najčešće odlazilo u kasarnu, kako u vrijeme JNA, tako i dok je obavezni vojni rok postojao u Vojsci Jugoslavije, odnosno, Vojsci Srbije.

Pozivi za služenje, koje će trajati 75 dana, od kojih je 60 dana obuka, a preostali dani vježba, stizaće svim punoljetnim muškarcima od 18 do 27 ili čak 30 godina, ali gornja granica starosti budućih regruta znaće se kada državni parlament usvoji za to potreban Zakon.

Vojni rok pod zakonskom obavezom, dakle, predviđen je za sve punoljetne muškarce u Srbiji, ali se postavlja pitanje i šta je sa onima koji žive van granica Srbije, odnosno, sa tom populacijom u dijaspori?

Sa pravne strane, odgovor na ovo pitanje je vrlo jasan – svaki državljanin Republike Srbije ako pripada starosnoj kategoriji muškaraca koji će biti obuhvaćeni tom zakonskom obavezom, dobiće poziv za odsluženje vojnog roka bez obzira da li trenutno živi, na primjer, u Kruševcu ili Štutgartu u Njemačkoj.

“Svaki državljanin Republike Srbije tih određenih godina postaje vojni obveznik, što će reći ta zakonska obaveza važi za sve naše državljane, bez obzira gde trenutno žive. Ako imamo u vidu kako je to ranije bilo, odnosno, kako su se pozivali naši državljani čije je prebivalište bilo u inostranstvu, pretpostavljam da će i sada ti naši državljani pozive dobijati preko diplomatsko-konzularnih predstavništava i po zakonu oni moraju da se odazovu pozivu za vojsku kao i bilo koji drugi državljanin Srbije”, objašnjava Zoran Dragišić, profesor Fakulteta bezbednosti.

Izuzeci od ovog pravila, međutim, postoje.

“Obaveza odazivanja ne važi za one koji imaju i državljanstvo zemalja u kojima nema obaveznog vojnog roka i onda oni mogu da se pozovu na državljanstvo te države i imaće pravo da vojsku ne služe ni u Srbiji. Ali, ako imaju državljanstvo države u kojoj postoji obavezni vojni rok, onda imaju mogućnost izbora – ili da odsluže vojni rok u toj državi ili u Srbiji. Svejedno, odslužen vojni rok u bilo kojoj državi, smatra se odsluženim vojnim rokom i kod nas”, precizira Dragišić, prenosi Kurir.

Sagovornik napominje da je teško reći o kojem broju potencijalnih vojnih obveznika iz dijaspore je riječ, a što se tiče regruta koji su u Srbiji, on se nada da stručnjaci iz generalštaba Vojske Srbije “imaju sasvim jasne cifre na koliko ljudi mogu da računaju da će proći buduću zakonsku obavezu vojne obuke”.

Dragišić dodaje i da u Srbiji ima dosta mladića koji imaju i državljanstvo Hrvatske u kojoj je, takođe, uvedena zakonska obaveza služenja vojske, ali i da očekuje da većina njih onda kao zemlju u kojoj će morati da odsluže vojni rok izabrati Srbiju.

Sem osećaja patriotizma koji bi trebao da bude jedan od osnovnih motiva za služenje vojske, kako za mladiće koji žive ovde, tako i za one u dijaspori, kako je već ukazao vojni analitičar Aleksandar Radić, prilikom pozivanja na odsluženje vojnog roka od presudnog značaja je autoritet države.

“Kada je reč o zakonskoj obavezi tu želje nema, odluku sprovodite s reči na delo. Ali, to upravo i jeste pitanje svih pitanja – da li država Srbija ima dovoljno snažan autoritet da prinudi mladića da ode na odsluženje vojnog roka. Jer, pričamo o obavezi koja se s mukom uspostavila i kada je uvedeno služenje vojnog roka, još u vreme industrijske revolucije. A kada je 1. januara 2011. godine u Srbiji obustavljeno obavezno služenje vojnog roka ukinut je jedan mehanizam kojeg će sad biti teško ponoviti”, pričao je Radić.

Sagovornici ostaju pri stavu da će prigovor savjesti, kao ustavno pravo svakog građanina Srbije, ostati ključni problem za realizaciju obaveznog vojnog roka, s obzirom na to da je u posljednjoj generaciji koja je prije skoro 14 godina imala obavezu služenja vojske, pozivanje na prigovor savjesti bilo zastupljeno u ogromnom procentu.

S druge strane načelnik generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović je nedavno rekao da se prigovor savjesti kao ustavna kategorija “ne može ignorisati”, ali i da postoje mehanizmi koji one koji se pozovu na prigovor savjesti ipak mogu “odvesti2 u kasarnu.

“U vojsci postoje zanimanja i specijalnosti u kojima se ne zahteva i za koja ne morate da se obučavate da držite pušku. Ali i ti regruti biće na obuci. Oni koji ne bi bili obučavani za pucanje bili bi u vojnom roku u trajanju od 155 dana. Nema razlike između verskih i nacionalnih elemenata u vojsci, pa tako možete da budete i vatrogasac u vojsci”, poručio je Mojsilović.

Obavezni vojni rok, između ostalih, imaju i države kao što su Grčka, Norveška, Švajcarska, Danska, Rusija, Turska i druge.