Idućeg mjeseca navršit će se puna godina otkako je sa čela Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), smijenjena Sebija Izetbegović. Bivša generalna direktorica KCUS-a, koja je najvećom zdravstvenom ustanovom u Federaciji BiH suvereno vladala skoro osam godina, u medijima i javnosti predstavljana je uglavnom kao osoba koja je svojim autokratskim pristupom poslu koji nije dopuštao bilo kakvu kritiku „uništila“ Klinički centar. Novinari, ali i politički oponenti Stranke demokratske akcije, gotovo svakodnevno su je kritizirali zbog navodnog mobinga nad uposlenicima koji je rezultirao odlaskom velikog broja ljekara te brojnih što stvarnih, što medijski iskonstruisanih „afera“ koje su pratile njen rad, a njena uloga u nabavci spornih kineskih respiratora za vrijeme pandemije COVID-19 do danas nije u potpunosti razjašnjena.
„Problem“ Sebije Izetbegović na čelu KCUS-a bio je i jedna od okosnica političkih nastupa Elmedina Konakovića, šefa Naroda i pravde (NiP). U političkoj raspodjeli plijena u vidu javnih institucija nakon posljednjih Općih izbora KCUS je pripao NiP-u, a Konaković je u protekle dvije godine koristio svaku priliku da odlučno poruči javnosti kako će se „obračunati“ sa doktoricom Izetbegović i smijeniti je sa mjesta direktorice Kliničkog centra, što se konačno i desilo koncem novembra 2023. I od tog dana su na KCUS-u, prema Konakovićevim najavama, trebale ponovo početi da cvjetaju ruže prosperiteta.
Šta se, dakle, promijenilo od odlaska Sebije Izetbegović i kakva je danas situacija u KCUS-u? Pa, krenimo redom…
(NE)TRANSPARENTNOST
Jedna od najvećih zamjerki Sebiji Izetbegović bila je da je „zatvorila“ bolnicu za građane. Zaključala kapije, zaposlila veliki broj zaštitara, zabranila uposlenicima, ali i pacijentima da se bez prijeke potrebe šetkaju po bolničkom krugu, a pristup informacijama za medije svela na najmanju moguću mjeru i strogo kontrolirane uvjete. Ljekarima je bilo zabranjeno da daju izjave novinarima bez odobrenja generalne direktorice, a podatke o navodnim poslovnim uspjesima menadžmenta i spektakularnim uštedama novca bilo je praktično nemoguće provjeriti. Sa dolaskom nove uprave i v.d. generalnog direktora dr. Alena Pilava simbolično su prerezani katanci na kapijama koje je zaključala njegova prethodnica, što je javnosti trebalo poručiti: KCUS je od sada otvoren za sve građane i pacijente, kao i ljekare koji su otišli i žele se vratiti. „To je bolnica, a ne štedionica“, govorio je dr. Pilav. I kada je riječ o transparentnosti rada klinika, u proteklom periodu su napravljeni određeni pozitivni pomaci, a nova uprava nije se libila javno iznijeti probleme i prihvatiti dio odgovornosti. Na zvaničnoj web stranici ustanove objavljene su i liste čekanja na svim klinikama. Građani su tako u maju ove godine mogli saznati da lista čekanja na Klinici za radiologiju broji čak 8.900 pacijenata, a termini su zauzeti do kraja godine. Što i nije neka utjeha, ali sada barem znamo kakva je situacija. Novi menadžment je također priznao da imaju velike probleme sa nedostatkom kadra.
“U narednih pet godina u penziju odlazi 145 ljekara, ali o tome se trebalo misliti prije 7-8 godina. Današnji menadžment suočen je i s tim problemom”, rekao je na press konferenciji u maju Sanko Pandur, v.d. direktora Discipline za nauku i nastavu.
RED, RAD I DISCIPLINA
Ako su građani u nečemu jednoglasno podržavali Sebiju Izetbegović, onda je to bilo njeno insistiranje na tome da se radno vrijeme mora poštovati. Nijedan uposlenik KCUS-a nije smio „luftati“ s posla, a ljekarima je bilo zabranjeno da rade u privatnoj praksi. Ako biste, recimo, u toku radnog vremena nakratko izašli sa klinike da kupite nešto u trafici, morali ste pisati izjavu šefu klinike zbog čega ste izašli i koliko ste se tačno vremena zadržali. Oni koji nisu poštovali radno vrijeme bili su sankcionisani po kratkom postupku. A, kako to izgleda danas?
„Isto kao i prije Sebije. Treba ti doktor, ako ga uhvatiš – uhvatiš. Ako nije na klinici, dođi opet drugi dan i čekaj“, kaže naš sagovornik sa KCUS-a.
NEDOSTATAK LIJEKOVA, LISTE ČEKANJA I DRUGI PROBLEMI
Na KCUS-u i dalje vlada, sada već možemo reći hronični, nedostatak citostatika namijenjenih liječenju onkoloških pacijenata. Prema najnovijim informacijama koje se redovno ažuriraju na web stranici ustanove, na Klinici za onkologiju trenutno ima 89 citostatika, a nedostaje ih 6. Brojni onkološki pacijenti primorani su sami kupovati ove skupe lijekove, a problem je što ih često nemaju gdje nabaviti ni u našim apotekama. Nestašica citostatika periodično je vladala i u vrijeme mandata bivše uprave i treba reći da za to nije odgovoran KCUS, nego Federalni zavod zdravstvenog osiguranja preko kojeg se vrši nabavka ovih lijekova. Sebija Izetbegović svojevremeno je predlagala da se ovaj problem riješi tako što će se bolnicama dozvoliti da direktno sklapaju sporazume sa dobavljačima i nabavljaju citostatike prema svojim potrebama. No, za to je potrebna odluka Vlade Federacije BiH koja, čini se, ni u starom ni u aktuelnom sazivu nema nikakvog sluha za ovaj dugogodišnji problem.
Na Pedijatrijskoj klinici, kako nam javljaju građani, trenutno nedostaje infuzija, a kako bi se smanjile liste čekanja na pojedinim klinikama uveden je i prekovremeni rad. Među pozitivnim potezima treba izdvojiti potpisivanje ugovora sa Medicinskim fakultetom UNSA koji će putem svog Instituta za patologiju pružiti pomoć kako bi građani što kraće čekali na patohistološke nalaze.
TRANSPLANTACIJE I EDUKACIJE KADRA
Ono što je dugo najavljivala i bivša direktorica Izetbegović, u augustu se konačno i desilo – na KCUS-u je urađena prva, uspješna transplantacija srca u Bosni i Hercegovini. I ne samo to, u posljednjoj godini povećan je i broj transplantacija bubrega, rožnica i drugih organa. Čini se da se nakon niza godina stagnacije transplantacijski program konačno počeo razvijati u pravom smjeru, iako je broj transplantacija koje se urade godišnje i dalje daleko ispod prosjeka u odnosu na susjedne zemlje. Nova uprava KCUS-a, također, svjesna je značaja kontinuirane edukacije ljekara i ostalog kadra, pa su tako ponovo pokrenuli i edukacijske programe u većem obimu u odnosu na prethodne godine.
(POLITIČKA) IMENOVANJA
I konačno dolazimo do problema koji je, po svemu sudeći, Elmedina Konakovića i njegovu stranku koštao značajnog broja glasova na upravo održanim lokalnim izborima. Od smjene Sebije Izetbegović do danas, sarajevskim Kliničkim centrom rukovodi privremena uprava – dakle, vršioci dužnosti generalnog direktora i privremeni Upravni odbor koji je imenovala Vlada Federacije. U tome se vjerovatno mogu tražiti i ključni razlozi zbog kojih u posljednjoj godini nisu napravljeni veći pozitivni pomaci na KCUS-u. Razlozi neimenovanja Ismeta Gavrankapetanovića na funkciju prvog čovjeka KCUS-a svima su već manje-više poznati, no treba naglasiti da je agresivni nastup Konakovića po ovom pitanju, prijetnje krivičnim progonom ministru zdravstva Nediljku Rimcu i pritisak na Vladu Federacije da potpišu (nezakonito) imenovanje dr. Gavrankapetanovića samo dodatno usložnio ionako već komplikovanu situaciju, iz koje se za sada ne nazire nikakav izlaz. KCUS je tako već godinu dana praktično obezglavljen, a sada kada više nema načina da za to okrivi Sebiju Izetbegović, šef NiP-a bi konačno trebao preuzeti odgovornost za ono što se dešava u instituciji koja je u „nadležnosti“ njegove stranke.
(Maja Radević)
