Smjena izvršnog direktora banjalučkog Vodovoda Željka Raljića, predsjednika Gradskog odbora Srpske demokratske stranke u Banjaluci, pravi je pokazatelj karaktera odlazećeg gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, podmuklog tirjanina i diktatora koji svoje pravo lice i namjere skriva iza lažnog osmjeha, izvještačene smirenosti i gospoštine, po čemu umnogome liči na podlaca i pobratima Dragoslava Banjka, predsjednika Skupštine grada Trebinja. Svoj bijes zbog podrške SDS-a kandidaturi Jelene Trivić, nervozni Stanivuković iskalio je na Raljiću, a od svega je najodvratnije što svoj potez pokušava u javnosti predstaviti ne kao političku osvetu već navodnu odgovornost za suve česme i probleme sa vodosnabdijevanjem, piše zastupnik u NSRS Nebojša Vukanović.
-Za samo mjesec dana Stanivuković je pretrpio niz teških udaraca, od protesta građana i ogorčenja zbog restrikcija i prekida vodosnabdijevanja u prigradskim i ruralnim zonama grafa, afera sa kriminalnim zamjenama zemljišta i javnim nabavkama, luksuzu i kriminalu Drine do betonizacije i prekomjerne gradnje a konačan udarac je odluka svoj da mu okrenu leđa i ostave usamljenim zbog simbioze sa Dodikom i režimom, koja je svima postala očigledna.
Niko od onih koji su ga podržavali u kampanji 2020. godine i doveli na mjesto gradonačelnika nije ostao uz Stanivukovića, ostao mu je samo „prijatelj“ Nešić, kao jedini saveznik, nakon što mu je Selak okrenuo leđa i vratio starom jatu, u zagrljaj Igoru Dodiku. Samovoljac i mali banjalučki Staljin je smjenom Željka Raljića, prethodno uklanjanjem još jednog radnika SDS-a iz gradske administracije, jedinom dvojicom ljudi iz SDS-a koji su u protekle 4 godine dobili neku šansu i posao, pucao sebi u nogu i nanio ogromnu štetu a da toga nije ni svjestan, jer se iza lažnog osmjeha krije politička zvjer koja bi bila gora od svog šefa Dodika ako bi, ne daj Bože, nekad imala njegovu moć i funkciju.
Japajajac ji samovoljac e već u novembru 2020. godine šutnuo u tur sve koji su ga godinama podržavali, umislio da je mesija i najpametniji, počeo da se igra sa Banjalučkom kao sa igračkom u djetinjstvu koju mu je baka poklonila, okružio školskim drugarima, komšijama, neznalicama, ulizicama i poslušnicima, ušao i u sve moguće korupcionaške šeme koje su razradili Radojčić, Gavranović i drugi njegovi prethodnici razradili, može se reći da ih dodatno unaprijedio i postao beskrupulozniji, vjerni sluga Dodika i njegovih tajkuna koji je umislio da je najpametniji i da će svojim osmjehom i manipulacijama prikriti svoj kriminal, pljačku i zloupotrebe, ali se preigrao i igra svoj poslednji ples.
Čim u oktobru doživi potop i izgubi izbore, razbježaće se od njega Borenović i ono malo dječurlije, ulizica i ljudi što je sada ostalo sa njim. Ukoliko se još nije otrijeznio i shvatio situaciju, možda se urazumi kad ga Dodik žrtvuje i strpa u Tunjice, zbog famoznih teniskih terena i drugih afera, jer ništa drugo nije ni zaslužio, zaključio je Vukanović.
