Obojica tvrde, i to samo za one naivne, kako je Hrvatska najveći prijatelj BiH na njenom euroatlanstkom putu. Međutim, stvari su sasvim drugačije. Plenković je prije nekoliko dana napravio nedopustiv skandal kada je izbjegao susret sa predsjedavajućem Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, koji je legalni i legitmni član kolektivnog šefa države.
Izuzev ovog diplomatskog incidenta Plenkovića, koji igra mnogo lukaviju i opasniju igru kada je u pitanju odnos Zagreba prema BiH i njenim instutucijaama, u tome ima punu saradnju visokog predstavnika Christian Schmidta, Milanović to radi na ivici primitivnog.
Tako je Milanović u decembru 2020. kazao “građanska država BiH je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem”, misleći pritom na Bošnjake. Kasnije se “vadio” da je mislio na sve građane BiH. Neduhovito i primitivno. Milanović je u nekim svojim izjavama dovodio i u pitanje genocid u Srebrenici. No, to su samo neki od brojnih primjera kako se Hrvatska odnosi prema BiH, kao prema nekoj svojoj županiji, pa bi se tako Zagreb pitao za Izborni zakon, Ustav BiH, “legitimno predstavljanje”… To ne radi prijatelj. Nikako. Kao što se prijatelju ili komšiji pod prozor ne ostavlja smeće, u slučaju Trgovske gore radi se o opasnom nuklearnom otpadu, čije je odlaganje tek samo odgođeno, ne i riješeno.
Komšiji se plaća puna cijena za korištenje vode, ali ne i Hrvatska za Buško jezero. Kao ne znaju u Zagrebu gdje je granica, nešto im poslovično nije jasno… Isto kao što ne žele ratificirati Ugovor o granici između dvije zemlje potpisan još 30. juna 1999. godine. Potpisnici su bili tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Kad smo već kod mora, nije ih zanimalo hoće li “prijatelju” smetati izgradnja Peljškog mosta, pa su u tom naumu dobili (ne)očekivanog saveznika Milorada Dodika.
“Sve ovo je trend hrvatske politike prema BiH čija je osnovna karakteristika paternalistički, starateljski odnos prema našoj državi. To neće doprinijeti dobrosusjedskim odnosima, naprotiv samo će se brojna sporna pitanja usložnjavati. Deklaracija SDA usvojena na posljednjem Kongresu stranke je jedan od svojih strateških ciljeva postavila poboljšanje odnosa sa susjedima. Ali, za to treba biti spremna i druga strana”, kaže za Faktor Safet Kešo, zastupnik SDA u Parlamentu BiH.
