Karadžić jeste bio prvi predsjednik SDS-a i preddejtonskog RS-a, ali je činjenica i da je zbog odgovornosti za genocid i druge zločine osuđen na doživotnu robiju
Milovan Bjelica (SDS), načelnik Opštine Sokolac i dugogodišnji stanovnik američke crne liste, na službenoj općinskoj stranici objavio je autorski tekst pod naslovom “Dr. Radovana Karadžića osudila i utamničila bjelosvjetska mafija”.
“Za mene lično, on je i sad predsjednik”, napisao je Bjelica u tekstu koji je potkrijepio većim brojem fotografija.
OBAVEZA ODGOVORNOSTI
Uslijedila je reakcija federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka, koji je podnio krivičnu prijavu protiv Bjelice zbog sumnje da je javno iznesenim stavovima počinio krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Krivičnu prijavu podnio je i Institut za istraživanje genocida Kanada. Milan Miličević, lider SDS-a, naveo je da se “SDS nikada neće odreći svog prvog predsjednika i prvog predsjednika RS-a”.
Prof. dr. Husnija Kamberović, bh. historičar, ističe da su Bjelica i Miličević prije svega političari, a ne historičari, te da zbog toga u tretiranju njihovih izjava uvijek treba imati u vidu političku pozadinu, a ne traganje za historijskom istinom.
– Međutim, to što su političari ne oslobađa ih od obaveze da se prema historijskim činjenicama odnose sa odgovornošću. U konkretnom slučaju, jasno je da obojica žive u nekom drugom vremenu, ali ne zbog toga što ne uviđaju da Karadžić stvarno više nije predsjednik ničega, nego zbog toga što ne uviđaju katastrofalne posljedice Karadžićeve politike iz 1990-ih. Ne želim ulaziti u pravnu kvalifikaciju izjava i zadržat ću se na historijskim činjenicama. A te činjenice su sljedeće: Karadžić jeste bio predsjednik SDS-a i RS-a (ali je njegova Republika Srpska nešto drugo od one utemeljene u Daytonu), te je zbog odgovornosti za genocid osuđen kao ratni zločinac. Ta činjenica bi trebala pomoći i ljudima poput Bjelice i Miličevića da se distanciraju od zločina za koje je Karadžić odgovoran i tragaju za formulom koja bi trebala omogućiti pristojan i miran život ljudi na Sokocu, ali i diljem BiH, kaže prof. dr. Kamberović.
Naglašava da zapravo razlikuje istupe historičara koji imaju zadatak stalno propitivati narative od političara koji gotovo uvijek (zlo)upotrebljavaju povijest radi ostvarenja političkih ciljeva.
– Ali, ni jedni ni drugi ne smiju izmišljati činjenice, niti iz povijesti mogu uzimati samo dijelove zaboravljajući povijesnu cjelinu. Moraju biti svjesni utjecaja i posljedica koje njihovi istupi imaju i za to trebaju snositi odgovornost. Svugdje su kažnjive izjave koji šire mržnju, zabranjeno je promovirati fašizam, nacizam i Hitlera, a u većini svijeta zabranjeno je negirati holokaust. I naši političari bi morali biti svjesni toga: prestati negirati zločine i prestati uzdizati ratne zločince kao heroje preduvjeti su za miran i slobodan život na ovim prostorima, ističe prof. dr. Kamberović.
Sagovornici koji su željeli ostati anonimni, a dobri su poznavatelji pravnih normi, kažu da bi djelo imalo biće krivičnog djela, treba zadovoljiti dosta elemenata. Izneseni stavovi više ih podsjećaju na subjektivni odnos. Ističu i da presuda Međunarodnog suda pravde nije dala efekte po dosuđenoj činjenici u odnosu na Dejtonski sporazum.
POSLJEDICE I EFEKTI
– Presuda je dobro urađena, ali sve se svelo na to da li neko to priznaje ili ne. Ima li ijedna presuda koja je donesena a da nema posljedice? Ovo je presuda koja bi trebala da ima posljedice, a one bi se mogle ispitivati u kontekstu Dejtonskog sporazuma, jer je donesena nakon Sporazuma. Da li je u kontekstu međunarodnog prava Sporazum održiv i šta to praktično znači, da li je Vojska RS-a počinila genocid i da li je entitet RS nastao u jednom takvom procesu, saglasni su sagovornici.
Naglašavaju da je promjena nečijih uvjerenja proces koji se odvija na drugačiji način, dok su efekti sudskih odluka nešto sasvim drugo. Mišljenja su da u navedenom slučaju nema dovoljno elemenata da se utvrdi postojanje krivičnog djela. Po Zakonu o krivičnom postupku, Tužilaštvo BiH – kad sazna za informaciju iz medija ili drugog izvora i kada ocijeni da je počinjeno krivično djelo – formira predmet i vodi istragu. A sada je, ističu, postalo moderno da se podnose krivične prijave.
