Ima li Bosna i Hercegovina državotvornu politiku u rješavanju spornih pitanja granica sa susjedima? Zašto godinama granični sporovi i druga otvorena pitanja nisu riješena? Ko je odgovoran što nema ugovora i ratifikacije granica? Kako pronaći rješenja od kojih će svi imati koristi?
Što se tiče granica, odnosi Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Hrvatskom nisu isti i to dok se to ne shvati i ne stavi jasno na stol – neće se ni jedno ni drugo riješiti, poručila je bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić na početku gostovanja u emisiji Plenum.
„To je politička pogreška Hrvatske. Hrvatska je trebala ratificirati sporazum o granicama između Hrvatske i BiH. To više nikad niko neće dogovoriti. Ovako kako je potpisano od Alije Izetbegoviće i Franje Tuđmana, Hrvatski sabor je trebao ratificirati. Jedino pitanje granica kojoj je Hrvatskoj postavljeno prilikom ulaska u EU je ono sa Slovenijom“, pojasnila je Pusić.
Treba napraviti posljednji korak i ratificirati u Saboru sporazum između BiH i Hrvatske, ističe ona.
„Nije došlo do toga 2005. kada je bilo blizu zato što je u jednom trenutku povjesničar iz Dubrovnika potegnuo pitanje Velikog i Malog Škoja. Ivo Sanader koji je bio premijer je procijenio da mu je to prevelika gnjavaža“, objašnjava ona.
Pusić ističe da Hrvatska nema teritorijalne aspiracije prema BiH.
„Nisam sigurna da sa Miloradom Dodikom i njegovim izjavama, na drugoj strani, granica prema Srbiji, to nije pitanje i teritorijalnih aspiracija i famoznog ‘srpskog sveta’. Da bi se riješila ta dva problema, oni su različiti i to zahtijeva različit politički pristup. Sa Srbijom to neće ići tako jednostavno. Ne bih se uzdala u to da Amerikanci neće dozvoliti da se BiH raskomada. Sljedeće godine su predsjednički izbori u SAD-u, ako pobijedi Donald Trump, nikome se ne piše dobro. Vrijeme je – uzdaj se u se i svoje kljuse”, kazala je.
Ako želimo pristojno urediti susjedstvo, moramo biti spremni pogledati stvarnim problemima u oči i pronaći primjereno rješenje, naglasila je Pusić.
Kazala je i da je legitimno predstavljanje potpuno pogrešna ideja. „To nema veze sa interesima BiH, nego sa nekim stranačkim interesima HDZ-a Hrvatske za neke glasove na izborima u Hrvatskoj koji dolaze iz BiH, za koje oni smatraju da im HDZ BiH to osigurava. To je prizemna politika”.
Pusić je ocijenila i da EU ‘nije neka čarobna stvar i nešto čemu se treba pridružiti i sve že biti riješeno’. „Sam proces, za nas koji smo u ovom dijelu Evrope, je vježba i praksa izgradnja države i zato je tako važna“.
Smatra da će BiH ‘definitivno dobiti otvaranje pregovora za EU tokom sljedećih šest mjeseci’.
„Da li u samoj BiH ima dovoljna kritična masa, kombinacije civilnog sektora i političara, koji zajednički mogu ugrabiti taj trenutak početka izgradnje države na drukčijim temeljima, a ne više Dejton – ako postoji ta snaga BiH će dobiti otvaranje pregovora. Ne treba sjediti i čekati, treba raditi na tome i lobirati“, poručila je.
Sporna pitanja koja još uvijek lebde u BiH, a koja dolaze prije svega iz Beograda, su političke prirode i oni sprečavaju da se rješava i pitanje granica, konstatirao je u Plenumu – Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine RBiH.
„Manji su problemi s Hrvatskom, iako je taj sporazum koji su 1999. godine potpisali Izetbegović i Tuđman u dva navrata Hrvatski sabor nije ratificirao i to bi trebalo ubrzati“, smatra on.
Sa Srbijom imamo veće probleme, prije svega političke prirode, tvrdi Lazović.
„Još nisam nikad čuo da Aleksandar Vučić govori da poštuje suverenitet BiH već samo govori o dobrim odnosima Bošnjaka i Srba. Ispada da su ovdje neka plemena. Sastaje se uglavnom Vlada Srbije sa Vladom RS. Dok se ne otklone politički problemi koji sputavaju dobre odnose BiH i Srbije, neće se moći rješavati ni druga pitanja“, poručio je Lazović. On dodaje da nakon izbora u Srbiji nije optimist – ostaju iste strukture.
Kaže da očekuje da Hrvatska pomogne BiH na njenom putu ulaska u evropske integracije i NATO.
„Treba nastaviti graditi odnose i iskoristiti njihovu poziciju u EU kao zemlju koja bi lobirala za interese BiH. Sporno je legitimno predstavljanje koje zagovara zvanična hrvatska politika, a i sam ne znam šta to znači. To ćemo rješavati kroz razgovor“, kazao je on.
Unutar BiH nemamo političku alternativu koja je u stanju izgraditi povjerenje koje je pokidano, a koje je neophodno da bi se krenulo naprijed, kategoričan je Lazović.
„Refleksije koje dolaze iz Srbije su nešto što usložnjava političku scenu u BiH. Danas je BiH zarobljena država, blokiranih institucija i živi ustav koji joj ne dozvoljava da napravi iskorake. Američka administracija stalno ponavlja da je formula – dva entiteta, tri naroda – trajno rješenje. Ta formula je iživila sebe i pokazala se kao neuspješan eksperiment i mora se tražiti promjena Ustava BiH na način potpune implementacije presuda Suda za ljudska prava iz Strazbura“.
Govoreći o otvorenim pitanjima između BiH i Srbije, posebno kada je riječ o pitanju granica, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov, ocijenio je da se tu miješa politika, ali i ekonomski interesi.
„Tu ima dosta politike, ali ima i ekonomskih interesa. Problem je i ukupan odnos. Ključno otvoreno pitanje je odnos Srbije prema Republici Srpskoj, odnosno prema cjelovitosti BiH. Srbiji odgovara status quo, uz miješanje Hrvatske i inaćenje Milorada Dodika, BiH nije funkcionalna i servis svih svojih građana“, tvrdi Popov.
Kao da se čeka da se kaže da je stanje neodrživo, nastavlja on.
„Varijanta raspada BiH zasad nije u igri, Amerikanci to ne bi dozvolili, ali stalno visi ta prijetnja nad BiH“, kaže Popov.
Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kaže da bi napravio razliku između Srbije i Hrvatske.
„Ako ste samo u prethodnih nekoliko sedmica slušali predsjednika Srbije, koji je vlasnik Srbije, i koji kaže da Srbija čeka ‘drugo poluvrijeme’ u regiji i da bi ono moglo nastupiti nakon 2024. Čeka se razvoj situacije u SAD i Evropi. Očekuje se rast krajnje desnice u Evropskom parlamentu. Percepcija političke elite u Srbije je da su BiH i Kosovo nešto što je privremeno. I to budi bojazan kada se radi o pitanju neriješenih pitanja granice sa Srbijom”.
S druge strane, u pogledu Hrvatske, Turčalo se pribojava da bi i granice, pored drugih pitanja, mogle u nekom trenutku služiti kao neka vrsta poluge utjecaja. BiH ne igra ulogu aktivnog igrača u rješavanju tih pitanja, zaključio je Turčalo.
