Godinama je mislila da je Luka promijenio život njenoj kćerki, dok joj nije pokazao fotografiju koju je Milica čuvala
Vjenčanje je bilo skromno i lijepo. Milica je izgledala srećno, a Luka je tokom cijele ceremonije gledao u nju kao da mu je najvažnije da zna da je dobro. Na proslavi su nam rekli da očekuju bebu, i prvi put sam sebi dopustila pomisao da je moja kćerka možda zaista pronašla mir.
Luka se tokom trudnoće trudio više nego što sam očekivala. Kupovao je knjige, prilagođavao stan, učio kako da joj pomogne bez toga da je učini nemoćnom. Ipak, u meni je ostajao glas koji je čekao trenutak kada će pokazati da sam bila u pravu što mu ne vjerujem.
Taj trenutak, mislila sam, došao je nekoliko sedmica prije termina. Milica se jednog jutra osjećala loše, bila je iscrpljena i uplašena, pa smo odmah otišli u bolnicu. Ljekari su rekli da će morati pažljivo pratiti i nju i bebu, ali su nas uvjerili da je na pravom mjestu.
Luka i ja ostali smo u hodniku. On nije mogao sjediti, samo je hodao od zida do zida, blijed i potpuno izgubljen. Kada je ljekar ponovo ušao kod Milice, Luka mi je prišao i rekao da pođem s njim.
Odveo me je u praznu čekaonicu i zatvorio vrata. Rekao je da ga je Milica natjerala da obeća nešto: ako se ikada dogodi da ona ne može sama objasniti, on mora reći istinu. Zatim je iz unutrašnjeg džepa izvadio providnu fasciklu.
U njoj su bili stari izvještaj, fotografija oštećenog automobila i presavijeno pismo ispisano Milicinim rukopisom. Pitala sam zašto to nosi sa sobom. Luka je spustio pogled i rekao: „Zato što nesreća nije bila razlog zbog kojeg smo se upoznali. Mi smo se voljeli i prije te noći.“
Pružio mi je fotografiju. Na njoj su on i Milica stajali nasmijani pored rijeke, nekoliko mjeseci prije događaja za koji sam vjerovala da je bio njihov prvi susret. Na poleđini je pisalo: „Ako mama ikada vidi ovo, mora saznati ko je zapravo bio za volanom.“
Osjetila sam kako mi se sve u meni pomjera. Luka je tada objasnio da te noći on nije vozio prvi dio puta. Milica je sjela za volan jer se osjećala dovoljno sigurno na kratkoj dionici, ali se zbog iznenadne kiše uplašila i zamolila ga da se zamijene čim stanu.
Zaustavili su se na proširenju, zamijenili mjesta, a nekoliko minuta kasnije dogodilo se ono što je promijenilo sve. U zbrci nakon nesreće, u prvom izvještaju je ostalo upisano da je Luka upravljao vozilom cijelo vrijeme. Milica je, kada je došla sebi, tražila od njega da ne ispravlja sve odmah, jer nije mogla podnijeti da ja pomislim da je i sama bila dio odluke koja je prethodila nesreći.
