Hamasov napad 7. oktobra izazvao je oštre reakcije zapadnog svijeta, navodeći mnoge da podrže izraelsku kampanju ekstremne odmazde protiv Pojasa Gaze koja je odnijela živote preko 7000 Palestinaca. Ali nijedna zemlja nije tako autoritarna u svom pristupu aktivistima koji se bore za prekid vatre kao što je njemačka vlada, piše Mondoweiss.
Kancelar Olaf Scholz je rano ustvrdio da će “Berlin zabraniti sve aktivnosti podrške [Hamasu],” a zatim je gotovo odmah krenuo u zabranu Palestinske mreže solidarnosti, Samidoun. Ranije ove godine, njemačka je država poslala obavijest jednom članu Samidouna – palestinskom izbjeglici iz Sirije – i obavijestila ga da će mu oduzeti status izbjeglice zbog njegovog aktivizma.
Scholz je zatim otišao korak dalje. Tokom svog posjeta Izraelu 17. listopada obećao je da su antiizraelske demonstracije koje “veličaju i slave nasilje zabranjene i da će biti kažnjene”.
S obzirom da u Njemačkoj nisu održani protesti koji “veličaju nasilje”, jasno je da je Scholz nagovijestio da će u cijeloj zemlji biti opća zabrana bilo kakvih protesta protiv izraelskog napada na Gazu.
U Berlinu, Frankfurtu, Mannheimu, Heidelbergu i mnogim drugim njemačkim gradovima protest za protestom koji je pozivao na prekid vatre bio je zabranjen ili podvrgnut izuzetno velikoj prisutnosti policije i kasnijem policijskom nasilju. Čak je i bdijenje u spomen na ubijene nakon masakra u bolnici Al-Ahli, zabranjeno u zadnji čas. Ko nije napustio mjesto okupljanja, odmah je priveden.
Na protestu u Frankfurtu nekoliko dana ranije policija je zabranila okupljanje samo 10 minuta prije službenog početka, a brojni sudionici su odmah privedeni.
U Berlinu je prošle sedmice berlinska policija uhapsila 174 osobe, a pravni navode da je od 7. oktobra samo u Berlinu uhapšeno više stotina osoba. Ovo čak ne uključuje one koji su proizvoljno uhapšeni dok policija patrolira i rasistički profilira berlinske arapske četvrti Neukolln i Kreuzburg.
Iznimne količine nasilnih policijskih interakcija uhvaćene su na videu, što je navelo organizaciju Kampanja za žrtve rasističkog policijskog nasilja (KOP) da objavi: “Više od stotinu ljudi držano je do 3 sata, mnogima nije dopušteno otići na WC ili čak sjesti. Dobili smo brojne snimke nasilnih policajaca koji onemogućuju snimanje, udaraju ljude koji leže na zemlji po glavi i sjedaju im na gornji dio tijela tako da više ne mogu disati.”
“Dok su Brandenburška vrata osvijetljena u bojama izraelske zastave, Palestinci i solidarni ljudi moraju u tišini gledati kako se bombardiraju civili u Gazi“, rekli su KOP-a.
Da, ovo je veliko kršenje međunarodno priznatog ljudskog prava na proteste – no čini se da to za Njemačku postaje sve manje važno.
Njemački advokat Clemens Arzt nedavno je napisao da je pravo na okupljanje potpuno potkopano od 7. oktobra, a advokati se počinju baviti kaznenim standardima koji nisu dio “kanona tradicionalnog pravnog obrazovanja”.
Član 8 njemačkog temeljnog zakona garantira skupove koji se održavaju “mirno bez oružja”. Arzt piše da nije vidio takva kršenja.
Za ovu zemlju, bezuvjetna solidarnost s Izraelom nadmašuje svaku vladavinu prava, čineći ono što vidimo kao porast autoritarnih državnih praksi, ili jednostavno, transformaciju u policijsku državu.
Nisu samo zabrane protesta dovele do intenzivne policijske prisutnosti; političari su proširili svoj doseg u osnovnim i srednjim školama u Berlinu zabranom bilo kakvih znakova palestinske solidarnosti. To uključuje “nošenje kefije, pokazivanje naljepnica s natpisima poput Slobodna Palestina i uzvicima poput Slobodna Palestina”.
Ako se ta pravila prekrše, berlinski Senat daje učiteljima pravo da “postupke odmah prijave policiji”.
Protuustavno? Da. Ali opet, to ovdje nije bitno.
