Danas su se navršila tačno tri mjeseca, otkako je monstrum Nermin Sulejmanović izvršio strašan zločin. U krvavom pohodu, pred jednogodišnjom bebom uz prijenos uživo na društenim mrežama, nakon što je brutalno pretukao svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, ustrijelio je iz vatrenog oružja, što je zgrozilo ne samo bh. javnost. Nije mu to bilo dosta, pa je ubio oca i sina Denisa i Đengiza Ondera, te ranio još tri osobe. Na kraju je, opkoljen policijom i sebi oduzeo život kod jedne farme u Gradačcu.

O tome se sve ovo vrijeme nadugo pričalo, pisalo i zločin osuđivao. Mnoge stvari još nisu razjašnjene. Porodica ubijene Nizame nezadovoljna je izvještajima o provedenim radnjama na rasvjetljavanju ubitstva, ponajviše okrivljujuće organe koji su trebali zaštiti ženu.

I dok njegovo tijelo tri mjeseci leži u Komemoratinom centru u Tuzli, jer nije riješeno pitanje sahrane, mezar u kome leži nedužno ubijena Nizama, svakodnevno obilazi rodbina, komšije, pa čak i ljudi iz susjednih gradova.

– Vjerujte, ne prođe dan, a da neko ne dođe na mezar ubijene Nizame. Prouči se Fatiha, pomoli se Bogu, polože ljudi cvijeće, ostale dirljive poruke. Poneko ostane duže, gledaju ljudi u mezar, šute i samo odu. Vidim to sa prozora svoje prodavnice. Gledam to svakog dana. Čujem, ubica nema gdje da se ukopa, pa kako bi i imao kada je na pravdi Boga ubio ženu koja ni jedan posto ništa nije kriva – kazala nam je, dok smo izlazili iz džamijskog harema u selu Mionica u Gradačcu, susretljiva prodavačica.