Evropska unija najavila je šest milijardi eura vrijedan paket za zemlje zapadnog Balkana, ali pod uslovom da budu sprovedene reforme, prije svega s ciljem uspostavljanja jedinstvenog regionalnog tržišta, a koje je, po mišljenju privrednika, neophodno.
Evropska unija smatra da, ukoliko plan, koji je na Samitu Berlinskog procesa u Tirani predstavila Ursula Fon der Lajen, bude sproveden, u narednoj deceniji može se udvostručiti obim ekonomija regiona. Taj plan sastoji se od četiri stuba, prvi je uvođenje zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU i to kompanija u sedam ključnih oblasti, među kojima su saradnja carina, e-trgovina, bezgotovinsko plaćanje, roming itd. Drugi stub je da šest država zapadnog Balkana (Srbija, Albanija, BiH, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Kosovo) moraju uspostaviti jedinstveno regionalno tržište, koje bi, prema mišljenju Fon der Lajenove, podiglo BDP regiona za deset odsto. Treći stub je sprovođenje reformi koje su neophodne za ulazak zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU, i četvrti, izdvajanje EU za zapadni Balkan, ali pod uslovom da države tog regiona sprovedu potrebne reforme.
Sa pogledom na približavanje regiona dominirala je godinama politika malih koraka, odugovlačenja i blokade od vlada EU. Komisija Ursule von der Leyen, nasuprot svojoj prethodnici, nije proširenju dala generalnu blokadu. Ipak u godini njenog preuzimanja mandata 2019. bila je najniža tačka integracione politike EU u regionu kada EU nije otvorila pristupne pregovore niti sa Albanijom niti sa Sjevernom Makedonijom. To se dešavalo prvenstveno iz unutrašnjopolitičkih motiva zemalja koje su stavljale veto – bez obzira na političke procese i nastojanja u regionu. Posljedice: Sjeverna Makedonija je imala krizu vlade, vlade Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije forsiraju svoj integracioni projekat Open Balkans, a EU je doživjela gubitak vjerodostojnosti u regionu od koga se do danas nije potpuno oporavila.
Berlinski proces nije mogao kompenzirati ovo razočarenja ali zato nije bio ni uspostavljen. Ovo ne znači da proces ne bi mogao ostvariti određene uspjehe. Njegovo težište leži na gospodarskoj saradnji. Centralni cilj je Zajedničko regionalno tržište (Common Regional Market), koje nije samo važno za narodna gospodarstva u regionu nego su i značajan korak u harmonizaciji sa EU-acquis communautaire, dakle svim pravima i obavezama koje su za članice EU obavezujuće. Međutim, iako su svih šest zemalja 2020. usaglasile sa postepenim uvođenjem, provođenje ide veoma polako.
Opterečivala ga je i srbijanska inicijativa za Open Balkan kojem je prema mišljenju većine stručnjaka u Tiorani zakucan posljednji ekser u mrtvački kovčeg. Smatra se kako je Berlinski proces jedna od inicijativa o kojima navikli da se mnogo govori, a da daje malo konkretnih rezultata. Ipak postoji saglasnost da je na prošlom samitu u Berlinu priča pokrenuta sa mrtve tačke jer su potpisana tri sporazuma koja bi trebalo da vode šest zamelja Zapadnog Balkana ka formiranju zajedničkog tržišta pre nego što te zemlje postanu članice EU.
“Predložili smo investicioni paket od šest milijardi evra, od kojih su dvije milijarde u grantovima, a četiri u obliku zajmova. Sredstva će biti upućena ako reforme budu sprovedene”, rekla je Fon der Lajenova.
O milijardama koje treba da dođu u zemlje zapadnog Balkana nedavno je govorio i Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova BiH, koji je rekao da je Evropa odobrila paket od 14 milijardi evra u idućih sedam godina, od čega šest milijardi u iduće tri godine.
“Od šest milijardi, četiri milijarde biće usmjerene na poboljšanje poslovnog ambijenta na prostoru zapadnog Balkana. Ukoliko BiH ispadne iz tog paketa, najveću odgovornost imaće bh. političari”, rekao je tada Konaković apelujući na poslovnu zajednicu da izvrši pritisak na političare, jer se radi o velikoj prilici za razvoj biznisa.
Uprkos ovim elementima Berlinski proces može biti samo jedna karika u novom pristupu saradnji između EU, njenih članica i država Zapadnog Balkana. Proces ostaje jedno međurješenje. Odgovarajuće tome u ovoj fazi – u kojoj dolazi opet do više kretanja u povezanosti EU reformi i EU integracija – trebalo bi da u fokusu bude ambiciozniji projekat: proširenje EU. Ono je do sada bolovalo od toga da dogovor “reforme za napredak” nije više držan od strane EU. Države kao što su Albanija, Kosovo i Sjeverna Makedonija, koje su objektivno napravile napredak u njihovim integracionim nastojanjima (Sjeverna Makedonija je čak promijenila i ime zemlje), stoje na mjestu. Srbija, kojom se pod predsjednikom Vučićem vlada sve više autokratski, nije doduše mogla otvoriti niti jedno novo poglavlje u pregovorima ali je u EU izvještajima o napretku prekomjerno pozitivno ocijenjena.
Malo uspješna je politika proširenja u tome da iskoristi svoj potencijal kao transformacioni motor za više demokratije i pravne države. Nedostaje konzekventnost. Integracija može funkcionisati samo ako je njen put jasan i napredak znači ići dalje. Istovremeno mora i ophođenje sa autokratima postati drugačije. Da se oni u interesu navodne stabilnosti shvataju kao partneri i stavljaju na isti nivo sa demokratskim vladama, a ponekad im se daje i prednost pokazalo se ne samo kao pogrešno nego kao kontraproduktivno. Upravo kroz podršku ovim snagama porastao je nacionalizam i sa njim opasnost nestabilnosti kao što se može vidjeti aktuelno u konfliktu između Srbije i Kosova. Etnonacionalizam nije avet 20. stoljeća nego realan fenomen pred koji se EU mora postaviti u svojim vanjskim odnosima. Sigurno je da je za države Zapadnog Balkana EU jedina opcija za prosperitetnu budućnost. Zaključiti iz ove činjenice da svi donosioci odluka u regionu slijede ciljeve usmjerene na opšte dobro je pogrešno.
Ono što je činjenica jeste da bi eventualno jedinstveno tržište zemalja zapadnog Balkana, na kojem se nalazi malo manje od 18 miliona stanovnika, bilo privlačnije investitorima, a to je istaknuto i na samitu. Trenutno, ekonomije zapadnog Balkana na 35 odsto su prosjeka Evropske unije, što je veoma malo, ali predstavlja i prednost.
Peter Sijarto, mađarski ministar spoljnih poslova, nedavno je rekao da je region zapadnog Balkana jedini i najveći potencijal za rast ukupne ekonomije Evropske unije, te da je u njenom interesu da taj prostor integriše.
“Inicijativa o jedinstvenom tržištu je već duži period aktuelna i na njoj se radi. Mi moramo i trebamo tražiti najprije tržište okruženja i održavati ga, a onda se pripremati za treća tržišta i Evropsku uniju i sve što se radi na tom planu je dobro. Novac koji se najavljuje doprinijeće svakako razvoju svakog pojedinačnog tržišta i, naravno, u interesu svih je da ekonomije dobiju bilo kakvu finansijsku podršku kako bi pojačale svoju tržišnu poziciju”, rekao je Zdravko Marinković, predsjednik Spoljnotrgovinske komore BiH.
