Iako su finansijski razlozi uglavom na prvom mjestu, BN je istražio šta još zdravstvene radnike tjera iz RS-a i plaše li se građani ko će ih u budućnosti liječiti.

Duboka starost i zdravlje koje vas služi do kraja danas se rijetko sreću. Svakome od nas je, prije ili kasnije potrebna pomoć medicine i zdravstvenih radnika. Njih je, međutim, u RS-u svake godine sve manje. Građani to, kako kažu, već odavno osjete.

• Bio mi je potreban internistički pregled. Tri mjeseca sam zvala i niko se ne javlja, a kad se i jave, ne možeš doći na red. Znači, ako ti treba internista, kardiolog, ne možeš doći za pola godina kod njega. Šta to znači? Znači da možeš da umreš dok dođeš na red kod doktora – priča jedna Dobojlijka.

Medicinski radnici, prije svega medicinske sestre, masovno odlaze uglavnom u Njemačku i Austriju, a one su, kako često ističu i sami ljekari, prve i najbliže pacijentima.

• Ne možemo da odškolujemo onoliko kadrova koliko odlazi iz RS-a sa željom da se nikad ne vrate – kaže dr Goran Bjeković, član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine RS.

Ljekari pak, zbog jezičke barijere uglavnom odlaze na rad u Federaciju BiH, Srbiju ili Hrvatsku, gdje su finansijski uslovi daleko bolji. Pored toga, ističe dr Bjeković, nema potcjenivačkog odnosa i nema ucjene.

• Mi imamo problem da u našim bolnicama ljekari veoma teško prihvataju specijalizacije jer su ogromna ograničenja. Ne možete da nađete doktora da ostane da radi jer shvati da mnogo mora da uči, radi i odriče se i na kraju dobije platu za 2.000 ili 3.000 KM. To djeluje kao velika suma, ali je mizerno za hirurga koji je šest godina studirao, pa isto toliko proveo na specijalizaciji, do koje treba da prođe četiri ili pet godina. Taj ljekar je na nuli sa svojih 35, 36 ili 40 godina kad počinje da radi ono za šta je završio specijalizaciju – objašnjava dr Bjeković.

Pored finansijskih uslova, problem je i sistem u RS-u koji ne može da odgovori izazovima zdravstva i koji ne može da se poredi sa onim u EU, smatraju ljekari.

• Kada čovjek iz Trebinja doživi infarkt, on leži i prima trombolitičku terapiju kroz infuziju i onda ga šalju u Bijeljinu da se uradi angiografija i eventualno ugradi stent, što nije normalno jer, kada je pacijent u takvom stanju, sati i minute odlučuju da li će preživjeti ili neće – kaže dr Saša Borjan iz Trebinja i dodaje:

“Prilikom svake operacije u Banjaluci, svakog porođaja u Miroslavu Zotoviću ili UKC-u RS građani su obavezni da dovedu dva ili četiri donora u Zavod za transfuziju.”

Nažalost, vlast upozorenja struke ne shvata ozbiljno jer iz usta vladajućih svakodnevno stižu hvalospjevi, naglašava dr Bjeković.

• Tu je je taj podcjenjivački odnos vlasti prema zdravstvenim radnicima. Morate imati člansku kartu, u ovom momentu SNSD-a, morate ići na njihove skupove, kongrese, sastanke. Ovdje se ljudi organizovano odvode na skupove SNSD-a, pa čak i doktori medicine, jer inače neće dobiti specijalizaciju ili će im biti prekinuta. To vam je surova istina u RS-u – priča dr Bjeković.

Osim zdravstvenog kadra odlaze i drugi, kvalitetni radnici, dodaje dr Bjeković, pitajući da li vlast želi da ti ljudi odu kako bi mogli da manipulišu onima kojima sada manipulišu.